tataduki
pon - 08.02.2010
dan... kao i svaki drugi....
pola minuta pre nego zazvoni telefon, otvaram oci i bacam pogled kroz prozor, sve (uzalud) se nadajuci da cu videti zeleno lisce drveta u susednom dvoristu, sunce i plavo nebo... dzaba...belo, tmurno, hladno...
telefoni zvone, prvo jedan pa drugi, inteferiraju stvarajuci pisak koji probija glavu, Zmaj (koja to vise nece da bude) se meskolji, otvori jedno oko da proveri da li sam budan, navuce jorgan jos vise, skoro preko glave i nastavi tamo gde je stala...
izvlacim se iz kreveta, umivanje, jutarnji pozdrav solji, upadam klincima u sobu i pokusavam da ih otrgnem iz jorganskog zagrljaja...Dzoni (matori) se brzo budi, vec posle treceg urlika, uredno se uspravi u krevetu i nastavi da spava sedeci... Andras baci (mali) na urlike ne reaguje uopste...sednem na krevet i pocnem da ga golicam..ruke pocinju da rade, da se brani, ali oci ne otvara...palim im televizor, neki crtaci...ma jok...ON SPAVA.... nastavljam da ga gnjavim dok ne otvori plavo-sive oci, vucem ga dok ga ne uspravim i pustam... kao poluprazna (ili polupuna) vreca, samo se svali nazad...
jos jedan urlik, obojca spustaju noge na pod, kao "evo ustajemo, sto si dosadan"...
palim komp, stavljam grnche, palim TV, vracam se u njihovu sobu.. Dzoni uredno spava sedeci...Andrasu tabani na patosu, dupe visi u vazduhu, a sve ostalo je na krevetu, pod jorganom, ispod kog dopire hrkanje...urlik ponovo, obojca skacu, ustaju i staju pored kreveta kao na smotri...znam, cim im okrenem ledja popadace nazad u krevete kao gromom pogodjeni... ostajem tu sve dok ne pocnu da kopaju po brdu odece trazeci sta ce da obuku...i ako im je sve uredno spremljeno, barem ce pet minuta da izgube pokusavajuci da snadju u neredu koji samo decaci umeju da naprave...kad poskidaju pizame, odlazim da zakuvam kafu...
na TV--ju rutinsko gnjavljenje, vreme, saobracajke, hitna pomoc...dovoljno da odustanes odma'...
vracam se kod klinaca, Dzoni sedi na krevetu,sa carapom u ruci i vrlo tiho hrce...Andras se lepo obukao i vratio u krevet, pokrio i nastavio kao da se nista nije desilo....urlik, obojca skacu i nastavljaju sa ...cime god vec...
teram ih u kupatilo gde se obojca umivaju ko Radovan, dve kapi na oci...da se ne otope od viska vode...
posle histericnog preturanja po knjigama ,sveskama, torbama, upadanja u orman, kopanja po cizmama, cipelama, patikama, uz usputno frktanje, sto medjusobno, sto na rano jutro, skolu, vreme... nekako uspevaju da se opreme i krenu....
sedam za komp, gledam postu, jedan nalog, drugi, ajmo novine....jedne , druge, trece...mada ne znam zasto ih sve gledam, ali mu to dodje kao rutina, cisto da nadjem istinu u njihovom preseku...
dremuckam tako nad kafom jos jedno pola sata, onda krenem da budim Zmaja (koja to vise nece da bude) iako bih se najradije i sam uvukao pod jorgan planinu...
polako ubacujem u drugu, pregledam program za danas, hvatam se telefona....
negde u gradu, u kolima, proslo je vec podne, zvoni telefon, Andras javlja da je stigao kuci, pita sta je za rucak...kazem mu da uzme luk i strelu i da po gustim Cuburskim shumama i gorama nalovi par zeceva pa da ih baci na razanj...
- taaaataaaa...! ...
- jesi li cuo za friGIzder, ono veliko belo u uglu kuhinje...e to ima vrata koja otvoris pa unutra imas svasta...
- e, i dobio sam jos 2 (3.4) petice danas...
- a kolko si ih platio?
- taaataaa, nemoj da me zezas...
- nemoj mi reci da si znao za 2 petice.... ajd bezi....
- a kad dolazite kuci ?
- cim stignemo....
prekidam vezu i smeskam se....
uvece, uteturavam u kucu, Andras mi se kaci , Dzoni se iskezi u prolazu, "e !...cao, tata" i produzi ...gde je vec krenuo...
rusim se u stolicu, njuskam rucak mada je vec vreme vecere...
posle klope, Zmaj (koja to vise nece da bude) i ja, uz kaficu prebrajamo danasnji dan... Andras se uvaljuje medju nas, gura glavu pod moj pazuh a na moj upitni pogled izjavljuje " mazi mi se"...
oko 10 pocinje saterivanje stada u krevete, pa opet, uz pevanje i pucanje, svadju i gundjanje i otresanje (Dzoni) kukanje i mjaukanje (Andras), oko ponoci posle trece pretnje i oduzimanja daljinskog za televizor u njihovoj sobi polako pada nivo buke....
oko 1 udjem da proverim stanje, Dzoni se rasporedio sa mackom po krevetu, Andrasa dignem sa poda i vratim u krevet, pokrijem i pocesem po glavi, na sta on samo frkne, poluotvori jedno oko, zamase rukama, valjda se braneci od nekog sna i nastavi da spava...
oko 3 sam i ja na kraju snaga, gasim komp, TV, tus i krevet.... i lezuci, vec mogu da cujem kako se telefoni spustaju u niski start...da sto glasnije i drcnije pocnu da se deru...
za nekih cetiri sata...
pokusavam da sto brze zaspim i da sto brze spavam, kako bih makar malo odmorniji ustao, i sto se vise trudim sve sporije spavam... i taman sto sam zaspao, budim se, pola minuta pre nego telefoni zazvone,otvaram oci, ocekujuci....
17 komentara:
# manifani, ja to vec rekao... :)))
# dabritj, odbija insinuacije sa indignacijom, kao nije ona Zmaj, ne bljuje vatru.... hm...recimo...al, tiho... :)))
Komso, problemi na sve strane, pada se na nos... Ali ta tvoja mala oaza...
nego, cale, je l bi ti meni verovao kad bih ti rekla da ti malo zavidim? :)
# spejsi, hvala, ako ima na cemu da se zavidi, to je samo zivot, reka po kojoj pliva kako ko stigne...
# connore, vis da mi ovo nesto slabo ide, ali ...ajd kad kazes, probacu , pa kako ispadne...
Šalim se, naravno, čuvaj svaki deliš tog "obićnog" dana!!!
# dabritj, samo hrabro, sto 'no kazu, trpljen-spasen, sad guras kroz buru, ali dace bog, smirice se more i kod tebe... ;-)))
Nego, komso, da ti Veljko Rogosic nije nesto u rodu?;)
nema veze rodbina, ovde ili plivas ili tones...
pa dobro gde si ti , bas sam ovih dana hteo da te FB...
bas mi ide ovaj dZoka....
:))))
a perce se istupilo, a nesto mi se i ne zaostrava...
da vidis kako se ostri pero na mojtenegrinski nacin, o kremeno naklesare :)
